Što su specifične fobije?
Svatko od nas je imao ili ima neke strahove, od određenog objekta ili situacije. Važno je znati da nismo sami u tome jer su fobični strahovi česti u općoj populaciji pri čemu čak 60% odraslih ima takav strah. Većina njih ne doživljava veliku razinu neugode, no jedan dio zadovoljava kriterije za dijagnozu specifične fobije što je trenutno treća najčešća psihijatrijska dijagnoza u općoj populaciji. Specifična fobija je nerealni strah od određenog objekta ili situacije, a kada se osoba susretne sa tim objektom ili situacijom doživljava značajnu anksioznost, a ponekad i napad panike. Primjeri specifičnih fobija su strah od krvi, insekata, visine, zatvorenih prostora, aviona, tunela, itd.
Kako nastaju specifične fobije i kako si „pomažemo“?
Specifične fobije mogu imati evolucijsku podlogu: U prapovijesti, u divljem okruženju, ljudi sa strahovima od npr. visine, kukaca, životinja koje su tada bile opasne za njih, bili su bolje pripremljeni da izbjegnu prijetnju i prežive. S druge strane, izvor fobija može biti povezivanje lošeg iskustva sa stvari koje se bojite (npr. ugrizao vas je pas kao dijete pa ste razvili strah od pasa) ili opažanje nekoga tko se boji i učenje iz njegovog straha (npr. pas je ugrizao člana vaše obitelji i on je razvio strah od pasa, a onda i vi). Također, izvor mogu biti i iskrivljenja u mišljenju (npr. fobija se temelji na netočnoj informaciji, na sklonosti predviđanja najgoreg, na sklonosti nekorištenju dokaza za propitivanje fobije ili na vjerovanju da ne možete tolerirati anksioznost). Ljudi sa specifičnom fobijom obično imaju više specifičnih strahova. Specifična fobija razlikuje se od drugih anksioznih poremećaja činjenicom da anksioznost izaziva isključivo taj specifičan objekt ili situacija, a kada ih osoba izbjegava ne osjeća se anksiozno. Izbjegavanje postaje učestalo ponašanje, no to ne pomaže da osoba nauči prevladati svoj strah. Također, neki ljudi koriste i „sigurnosna ponašanja“ odnosno čine ili govore stvari za koje misle da će ih zaštiti (npr. ponavljanje molitve kao ohrabrenje ili ako hodaju preko mosta a strah ih je visine, drže se sa strane uz rukohvat).
Kognitivno bihevioralni tretman specifične fobije:
Kognitivno bihevioralni tretman za specifičnu fobiju pomaže zastrašenoj osobi da se suoči sa zastrašujućim objektom ili situacijom kako bi naučio da to nije opasano umjesto izbjegavanja ili korištenja „sigurnosnih ponašanja“. U suradnji sa terapeutom izradit ćete popis objekata ili situacija kojih se bojite, opisat ih, napisati koliko je strah intenzivan i koja su vaša vjerovanja o svakom objektu ili situaciji. Možda će zatražiti i od vas da zamislite sliku neke zastrašujuće situaciju i zadržite tu sliku u mislima dok vam se ne smanji osjećaj anksioznosti. Također, vrlo često se koristi i tehnika izlaganja u kojoj uz pomoć i nadzor terapeuta se postupno izlažete zastrašujućem objektu ili situaciji (naravno, ako je to moguće i ako je to sigurno i prikladno za vas). Korištenje ove tehnike polučuje dobre rezultate kod čak 80 do 90% osoba. Važno je da ste spremni iskreno podijeliti sa terapeutom svoje strahove i misli koje ih prate te da ste spremni iskusiti određenu anksioznost kako biste prevladali svoje strahove.
