Napad panike je iznenadan, intenzivan osjećaj straha praćen fizičkim simptomima poput:
- ubrzanog rada srca,
- vrtoglavice,
- gubitka daha,
- bolova u prsima,
- osjećaja da ćete se srušiti, izgubiti kontrolu ili “poludjeti”.
Iako neugodni, ovi simptomi nisu opasni – oni su rezultat prejakog odgovora tijela na lažnu prijetnju.
Što je panični poremećaj?
Panični poremećaj nastaje kada se osoba počne bojati samih napada panike. Taj “strah od straha” pokreće novi val panike – čime nastaje začarani krug tjeskobe i izbjegavanja.
Mozak uči prepoznati simptome straha kao opasnost, iako stvarne prijetnje nema. Upravo zato se panika može javljati i:
- bez ikakvog razloga,
- u snu,
- zbog tjelesnog uzbuđenja (vježbanje, seks, ljutnja…)
Što je agorafobija?
Agorafobija je strah od mjesta ili situacija u kojima bi napad panike mogao nastati, a iz kojih bi bilo teško “pobjeći”. To mogu biti:
- javni prijevoz,
- trgovački centri,
- otvoreni prostori ili gužve,
- biti sam kod kuće ili vani
Zbog toga osobe s agorafobijom često razvijaju “sigurnosna ponašanja” – npr. izbjegavanje mjesta, traženje pratnje, nošenje boce vode ili lijekova “za svaki slučaj”.
Nažalost, izbjegavanje samo jača dojam da je opasnost stvarna, što dugoročno pogoršava stanje.
Uzroci paničnog poremećaja i agorafobije
Iako 30–40% ljudi tijekom života iskusi barem jedan napad panike, samo mali dio razvije panični poremećaj. Glavni čimbenici uključuju:
- Genetsku i biološku sklonost (npr. osjetljiv živčani sustav),
- Temperament (npr. sklonost zabrinutosti),
- Rana iskustva (npr. odrastanje u nesigurnom okruženju),
- Stresne životne okolnosti (selidba, bolest, prekid veze…).
Neki strahovi, poput straha od tunela, visina ili otvorenih prostora, mogu imati korijene u evoluciji – naši su preci u tim situacijama zaista bili ugroženi.
Najčešća pogrešna uvjerenja
Osobe s paničnim poremećajem često vjeruju:
- “Imam srčani udar.”
- “Gubim kontrolu.”
- “Poludjet ću.”
- “Ovo će me ubiti.”
U stvarnosti, napadi panike nisu opasni, ne znače da ste mentalno bolesni, i neće vas izbaciti iz stvarnosti.
No zbog stalne brige, izbjegavanja i snižene kvalitete života, neki se osjećaju bespomoćno, razviju depresiju i počnu se samoliječiti alkoholom ili lijekovima.
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) pomaže:
- razumjeti mehanizam napada panike,
- prepoznati lažne uzbune tijela,
- prestati izbjegavati “opasne” situacije,
- “preobučiti mozak” da reagira smirenije.
Ključ oporavka je suočavanje, a ne izbjegavanje. Uz stručnu pomoć, mnogi dožive značajno poboljšanje I vraćanje funkcionalnosti u svakodnevici.
