Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) se očituje kroz opsesije (nametljive, uznemirujuće misli, slike ili porive) i/ili kompulzije (ponavljajuće radnje koje osoba osjeća potrebu izvoditi kako bi smanjila nelagodu ili spriječila zamišljenu opasnost).
Što su opsesije?
Opsesije su neželjene i uznemirujuće misli koje se uporno ponavljaju, iako ih osoba ne želi. One su često u suprotnosti s vrijednostima i identitetom same osobe, što uzrokuje visoku razinu tjeskobe.
Uobičajene teme opsesija uključuju:
- Strah od zaraze ili bolesti (npr. SIDA, rak)
- Strah od nanošenja štete drugima (npr. ozljeđivanje voljene osobe)
- Strah da će se zaboraviti obaviti važna radnja (npr. zaključati vrata)
- Moralne ili religiozne zabrinutosti (npr. bogohuljenje)
- Neprimjerene seksualne ili agresivne misli
Što su kompulzije?
Kompulzije (ili rituali) su ponašanja ili mentalni činovi koje osoba osjeća prisiljenom ponavljati kako bi smanjila tjeskobu izazvanu opsesijama. Iako osoba zna da te radnje nisu logične, teško im se može oduprijeti jer donose kratkotrajno olakšanje.
Najčešće kompulzije uključuju:
- Pretjerano pranje i čišćenje (npr. pranje ruku desetke puta dnevno)
- Ponavljana provjeravanja (npr. je li štednjak ugašen)
- Ponavljanje radnji (npr. paljenje i gašenje svjetla određen broj puta)
- Simetrija i red (npr. slaganje predmeta na “ispravan” način)
- Gomilanje i teškoće s odbacivanjem predmeta
Važno je istaknuti da nisu sve ritualne radnje vidljive – mnoge osobe izvode mentalne rituale poput brojanja, ponavljanja riječi ili molitvi u sebi.
Zašto nastaju opsesije i kompulzije?
Istraživanja pokazuju da gotovo svi ljudi povremeno imaju neželjene misli slične opsesijama. Međutim, osobe s OKP-om tim mislima pridaju veliko značenje, doživljavaju ih kao opasne ili neprihvatljive, što izaziva snažnu emocionalnu reakciju.
Pokušaji da se misli ignoriraju ili suzbiju često imaju suprotan učinak – misli postaju češće i uznemirujuće. U tom trenutku, osoba pokušava umanjiti tjeskobu ritualima, što vodi do začaranog kruga OKP-a.
Primjer za ilustraciju: kao što čovjek koji maše rukama da „otjera zmajeve“ vjeruje da zmajeva nema zato što maše, osoba s OKP-om vjeruje da opsasnost nije nastupila jer je izvela kompulziju – i tako rituali postaju sve učestaliji.
Koliko je čest OKP?
Procjenjuje se da 2–3 % populacije ima OKP u nekom razdoblju života. Mnogi ne potraže stručnu pomoć, često zbog srama ili nerazumijevanja problema.
Što uzrokuje OKP?
Točan uzrok OKP-a još nije u potpunosti poznat, ali istraživanja ukazuju na kombinaciju bioloških, psiholoških i okolišnih čimbenika:
- Genetska predispozicija – OKP se češće javlja u obiteljima
- Neurobiološki faktori – promjene u razini serotonina
- Naučeni obrasci razmišljanja i ponašanja
- Stresni životni događaji
Koji je tretman OKP-a?
- Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT)
Najučinkovitiji psihološki tretman za OKP je kognitivno-bihevioralna terapija, posebno njezin oblik poznat kao ERP (izlaganje i sprječavanje odgovora). Cilj je pomoći osobi da se postupno izloži uznemirujućim mislima ili situacijama bez izvođenja kompulzija. Time se anksioznost postupno smanjuje, a osoba stječe osjećaj kontrole.
- Farmakoterapija (lijekovi)
Kod nekih osoba, osobito s izraženijim simptomima, lijekovi mogu biti od pomoći. Najčešće se koriste antidepresivi koji povećavaju razinu serotonina (npr. SSRI). Poboljšanje bilježi 50–60 % osoba, no simptomi se često vraćaju po prestanku uzimanja.
Kombinacija psihoterapije i lijekova često daje najbolje rezultate.
