Anksioznost je prirodna reakcija našeg tijela i uma na stres. Kada se suočavate s neizvjesnošću, opasnošću ili pritiskom, vaše tijelo prelazi u “pripravnost”, što se očituje kroz fizičke i psihološke simptome poput straha, napetosti, zabrinutosti, ubrzanog disanja, znojenja, drhtanja, “leptirića” u trbuhu, proljeva, bolova u mišićima, glavobolje ili osjećaja da ste “na rubu”.
U malim količinama, anksioznost može biti korisna – potiče vas da ostanete fokusirani, da se pripremite za važne događaje (poput ispita ili sportskog nastupa) i brže reagirate u izazovnim situacijama.
Međutim, anksioznost može postati problem kada je preintenzivna, dugotrajna i javlja se u situacijama kada ne postoji stvarna prijetnja. Tada počinje negativno utjecati na kvalitetu svakodnevnog života, odnose i opću dobrobit.
Kada anksioznost postaje poremećaj?
Ako se osjećaji napetosti i zabrinutosti pojavljuju gotovo svakodnevno, bez jasnog razloga, a teško ih je kontrolirati, moguće je da je riječ o Generaliziranom anksioznom poremećaju (GAP-u).
Što je Generalizirani anksiozni poremećaj (GAP)?
GAP je stanje koje karakterizira stalna, pretjerana i teško kontrolirajuća zabrinutost oko svakodnevnih događaja – čak i kada za to ne postoji konkretan razlog. Osobe s GAP-om često osjećaju da im misli izmiču kontroli, a njihova briga prelazi u iscrpljujuće stanje koje remeti svakodnevni život.
Najčešći simptomi GAP-a uključuju:
- kroničnu zabrinutost koja se teško kontrolira
- nemir i osjećaj napetosti
- razdražljivost
- poteškoće s koncentracijom
- fizičke simptome: znojenje, bolove u mišićima, ubrzan rad srca
- poremećaje spavanja
- često i druge anksiozne poremećaje, poput socijalne anksioznosti
Zašto nastaje GAP?
GAP nema jedan uzrok, već je posljedica kombinacije bioloških, psiholoških i društvenih čimbenika. Neki od njih uključuju:
- genetsku predispoziciju (nasljednost)
- rana životna iskustva poput gubitka roditelja, razvod u obitelji ili pretjerana roditeljska zaštita
- visok unutarnji pritisak, perfekcionizam i nerealna očekivanja
- kronični stres i iscrpljenost
- konzumaciju alkohola, kofeina i slabe vještine suočavanja sa stresom
Također, društveni faktori poput smanjene socijalne povezanosti, prekomjerne izloženosti negativnim vijestima te pritiska modernog načina života dodatno povećavaju razinu anksioznosti u društvu.
Kako razmišljanje utječe na GAP?
Osobe s GAP-om često su zarobljene u obrascima negativnog i iracionalnog razmišljanja. Česte su misli poput:
“Što ako se osramotim?”, “Što ako izgubim kontrolu?”, “Ne smijem se ovako osjećati.”
Zabrinutost se često prenosi s teme na temu, stvara beskonačan lanac “što ako” pitanja i povećava osjećaj bespomoćnosti. Mnogi vjeruju da ih briga štiti i priprema – no zapravo ih iscrpljuje i sputava. Također, teško toleriraju neizvjesnost, imaju potrebu za stalnim odgovorima i često zamišljaju najgori mogući ishod.
Tretman GAP-a
Kognitivno-bihevioralna terapija (KBT) i farmakološko liječenje (lijekovi) pokazali su se najučinkovitijima.
Tijekom terapije učite:
- prepoznati i mijenjati negativne misaone obrasce
- suočiti se sa strahovima, umjesto da ih izbjegavate
- razlikovati korisne od nekorisnih briga
- tolerirati neizvjesnost i živjeti u sadašnjem trenutku
- smiriti tijelo kroz tehnike disanja, relaksacije, meditaciju ili tjelesnu aktivnost
- prepoznati i izraziti emocije, umjesto da ih potiskujete
- unaprijediti odnose i komunikaciju
- aktivno rješavati probleme, umjesto da ih samo zamišljate
