Učestala pitanja

Psihoterapija je proces profesionalne pomoći osobi koja se suočava s emocionalnim, psihološkim ili životnim izazovima. U sigurnom i podržavajućem okruženju, kroz razgovor i stručno vođenje, klijent stječe bolji uvid u sebe, svoje misli, osjećaje i ponašanja te razvija načine kako učinkovitije nositi se s problemima.

Cilj psihoterapije nije samo ublažavanje simptoma, već i dublje razumijevanje vlastitih obrazaca, poboljšanje kvalitete života i jačanje unutarnjih resursa. Psihoterapija može biti korisna u trenucima krize, ali i kao podrška osobnom rastu i razvoju.

Odlučiti potražiti pomoć već je prvi važan korak. Ako razmišljate o uključivanju u psihoterapiju, nekoliko stvari vam može pomoći da iz nje izvučete maksimum.

Upoznajte se s pristupom

Prije početka terapije korisno je informirati se o psihoterapijskom pravcu, osobito ako razmatrate kognitivno-bihevioralnu terapiju (KBT). Ova metoda temelji se na konkretnim tehnikama i vještinama koje pomažu u razumijevanju i mijenjanju obrazaca razmišljanja i ponašanja. Ako volite strukturirani pristup, praktična rješenja i želite aktivno sudjelovati u vlastitoj promjeni, KBT bi vam mogao odgovarati.

Razmislite o onome što vas muči

Pokušajte definirati glavne teškoće zbog kojih tražite pomoć. Što biste voljeli promijeniti? Kako ti problemi utječu na vaš svakodnevni život? Možete si postaviti pitanja poput: “Što sada izbjegavam zbog problema?” ili “Što radim drugačije nego prije?” Zapišite svoja razmišljanja – to može olakšati prvi razgovor s terapeutom.

Postavite ciljeve

Iako nije nužno imati sve jasno definirano, korisno je razmisliti o tome što želite postići kroz terapiju. Što bi za vas značilo osjećati se bolje? Što biste radili ili doživljavali da vaš problem više nije prisutan? Ciljevi ne moraju biti savršeno oblikovani – terapeut će vam pomoći u njihovom definiranju.

Prisjetite se kako je sve počelo

Pokušajte složiti priču o tome kako su se teškoće razvijale. Kada su se prvi put pojavile? Što se tada događalo u vašem životu? Koji su bili teži, a koji lakši periodi? Sve ove informacije terapeutu pomažu da bolje razumije vaše iskustvo i zajedno s vama osmisli odgovarajući plan rada.

Pripremite raniju dokumentaciju (ako je imate)

Ako ste ranije bili uključeni u neki oblik tretmana, korisno je ponijeti dokumentaciju s prethodnih savjetovanja ili terapija. Ona može pružiti dodatni uvid u vaše stanje i olakšati početak novog terapijskog procesa.

I na kraju – budite blagi prema sebi

Nije uvijek lako razmišljati o teškim stvarima. Možda vam je još nejasno što biste željeli postići, i to je u redu. Terapeut je tu da vam pomogne rasvijetliti stvari, korak po korak. Već time što ste se odlučili informirati i pročitati ovaj tekst – napravili ste važan pomak prema promjeni.

KBT se obično provodi kroz tjedne susrete u trajanju od 60 minuta. S obzirom na broj susreta, smatra se terapijom kraćeg trajanja. Tako se, primjerice, za depresiju preporuča 16 do 20 sesija; za socijalnu anksioznost oko 14 sesija; za panični poremećaj oko 12 sesija. Ukupno trajanje terapije obično je dulje ako je poremećaj jače izražen, ako postoje višestruke psihičke smetnje (komorbiditet), te ako osoba želi raditi na većem broju problema. Trajanje terapije uvelike ovisi i o Vašem angažmanu između susreta kao i redovitosti dolaženja na terapiju.

Pshijatar

• liječnik, završen Medicinski fakultet i specijalizirali psihijatriju
• mogu dijagnosticirati psihičke poremećaje i bolesti te prepisivati lijekove
• usmjereni su na osobe koje imaju trajnije teškoće psihičkog zdravlja
• cilj razgovora je praćenje učinka lijekova
• mogu se dodatno educirati za psihoterapeuta

Psiholog

• završavaju studij psihologije -> znanje o psihičkim procesima i ljudskom ponašanju općenito
• klinička psihologija – područje psihologije koje se bavi psihičkim teškoćama, njihovom dijagnostikom i tretmanom
• provode psihološko savjetovanje
• mogu se dodatno educirati za psihoterapeuta
• ne mogu prepisivati lijekove

Psihoterapeut

• ima završenu edukaciju (u pravilu petogodišnju) iz nekog psihoterapijskog pravca
• neki od poznatijih su: kognitivno-bihevioralna terapija (KBT), geštalt terapija, psihoanaliza, realitetna terapija, transakcijska analiza…
• najčešće psiholozi, ali psihoterapijsku edukaciju mogu završiti i osobe srodnih struka (psihijatri, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi…) ali i oni iz nepomagačkih struka uz dodatnu edukaciju

Česta je zabluda da psihoterapeut u terapiji daje gotove savjete i konkretna rješenja. Međutim, psihoterapija nije usmjerena na davanje uputa što trebate učiniti, već na stvaranje sigurnog prostora u kojem istražujete vlastite misli, osjećaje i ponašanja.

U tom procesu, uz podršku terapeuta, klijent razvija dublje razumijevanje sebe, prepoznaje vlastite obrasce i dolazi do rješenja koja su u skladu s njegovim vrijednostima i ciljevima. Ključna uloga psihoterapije je osnaživanje klijenta da preuzme odgovornost za svoj život i aktivno sudjeluje u vlastitoj promjeni.

Podatke o osobnom ili obiteljskom životu klijenta psihoterapeut je dužan čuvati kao profesionalnu tajnu. Tijekom psihoterapijskog procesa, psihoterapeut može voditi bilješke koje koristi isključivo za praćenje napretka u radu te vođenje osobne mape klijenta.

Ipak, postoje iznimke u povjerljivosti podataka. Ako psihoterapeut dođe do saznanja o ponašanjima klijenta koja bi mogla predstavljati opasnost za njega samog ili za druge osobe — poput samoozljeđivanja, planiranja suicida ili nasilja prema drugima — dužan je obavijestiti nadležne institucije.

U slučaju da procijeni kako su klijentu potrebna dodatna stručna pomoć i podrška, psihoterapeut može predložiti uključivanje drugog stručnjaka (primjerice, psihijatra) kako bi se teškoćama pristupilo na sveobuhvatan i učinkovit način.

Odnosi između psihoterapeuta i klijenta uvijek moraju ostati isključivo profesionalni. Psihoterapeut ne može biti u prijateljskom, partnerskom ili bilo kojem drugom neprofesionalnom odnosu s klijentom, jer bi to narušilo kvalitetu terapijskog procesa. Zbog toga psihoterapeuti ne prihvaćaju zahtjeve za povezivanje na društvenim mrežama poput Facebooka ili Instagrama.

Psihoterapeut ne može jamčiti da će svi problemi klijenta biti riješeni tijekom terapije, no može pružiti stručno vođenje i podršku u procesu osobne promjene.

Ako psihoterapeut koristi sadržaj seansi na superviziji, pritom ne smije otkrivati osobne podatke koji bi mogli dovesti do identifikacije klijenta.

Za uspješan psihoterapijski proces ključno je da klijent aktivno sudjeluje i preuzme odgovornost za vlastiti razvoj i promjenu. Tijekom terapije, klijent često dobiva tzv. domaće zadaće koje su sastavni dio tretmana.

Domaće zadaće pomažu u uvježbavanju vještina koje klijent usvaja u suradnji s terapeutom, kao i u praćenju i prepoznavanju misaonih obrazaca koje želi promijeniti. One također doprinose boljem razumijevanju vlastitih osjećaja i ponašanja. Redovito i aktivno sudjelovanje u terapiji, uključujući provođenje zadataka izvan susreta, može značajno ubrzati napredak.

Ponekad klijent, zbog osobnih ili drugih razloga, odluči privremeno ili trajno prekinuti psihoterapiju — i to je u redu. Važno je o tome otvoreno razgovarati s terapeutom kako bi se donijela najbolja moguća odluka u datom trenutku.

Klijenti ponekad imaju visoka ili nerealna očekivanja od sebe ili od same terapije. No, promjena je proces koji zahtijeva vrijeme, strpljenje i predanost. Usvajanje novih obrazaca razmišljanja i ponašanja ne događa se preko noći, ali uz ustrajan rad postaje moguće.

Ako dogovoreni termin otkažete barem 24 sata prije, niste ga dužni platiti. Ako termin otkažete u roku kraćem od 24 sata ili termin ne otkažete, a na njega ne dođete, dužni ste platiti 50% njegove cijene. Naime, u slučaju tako kasnog otkazivanja, nismo u mogućnosti termin ponuditi drugom klijentu.