Burnout (sagorijevanje na poslu)

Burnout (sagorijevanje na poslu)

Jeste li se ikada osjećali toliko iscrpljeno od posla da vam se čini kako vam više ništa u njemu ne uspijeva, kako god se trudili? Odlazite li na posao s osjećajem praznine, umjesto s onim entuzijazmom koji ste možda nekad imali? Primjećujete li da ste postali cinični, distancirani ili ravnodušni prema stvarima koje su vam nekad bile važne?

Ako se prepoznajete u navedenom, moguće je da se radi o sagorijevanju na poslu, poznatijem pod engleskim nazivom burnout.

Burnout nije samo umor

U svakodnevnom govoru burnout često izjednačavamo s običnim umorom ili lošim danom na poslu. No, burnout je nešto ozbiljnije i dugotrajnije. Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 2019. godine burnout je službeno uvrstila u Međunarodnu klasifikaciju bolesti (MKB-11), i to kao fenomen vezan uz radno mjesto, a ne kao samostalnu medicinsku dijagnozu. Prema definiciji SZO-a, burnout je sindrom koji nastaje kao posljedica kroničnog stresa na radnom mjestu koji nije uspješno prevladan.

Važno je naglasiti da se, prema ovoj definiciji, pojam burnouta odnosi isključivo na radni kontekst i ne bi ga trebalo koristiti za opisivanje iscrpljenosti u drugim područjima života, poput roditeljstva ili brige o bližnjima – iako se slični procesi mogu javiti i tamo.

Tri dimenzije burnouta

Psihologinja Christina Maslach, čija su istraživanja postavila temelje razumijevanja ovog fenomena, burnout opisuje kroz tri međusobno povezane dimenzije. Njezin upitnik, Maslach Burnout Inventory (MBI), i danas se smatra zlatnim standardom za procjenu burnouta u istraživanjima.

• Emocionalna iscrpljenost – osjećaj da su vam energija i emocionalni resursi potpuno potrošeni te da nemate više što dati, ni sebi ni drugima.
• Cinizam i depersonalizacija – rastuća mentalna distanca prema poslu, negativan ili otupljen stav prema kolegama, klijentima ili samom poslu koji ste nekad radili sa zadovoljstvom.
• Smanjen osjećaj profesionalne uspješnosti – dojam da više niste kompetentni, produktivni ili korisni u onome što radite, unatoč trudu koji ulažete.

Prema Maslach i njezinom kolegi Michaelu Leiteru, do burnouta najčešće dolazi kada postoji nesklad između osobe i posla u šest ključnih područja: prevelika količina posla, nedostatak kontrole nad radnim procesom, nedovoljno priznanje i nagrada, slabi odnosi u kolektivu, nedostatak pravednosti te sukob između osobnih vrijednosti i vrijednosti organizacije.

Burnout i depresija – gdje je granica?

Burnout i depresija dijele neke simptome, poput iscrpljenosti, smanjene motivacije i osjećaja bespomoćnosti, pa ih je ponekad teško razlikovati. Ipak, postoji ključna razlika. Burnout je vezan specifično uz radni kontekst i nastaje kao posljedica kroničnog stresa na poslu, dok se depresija može javiti neovisno o vanjskim okolnostima i zahvaća sva područja života, ne samo posao. Osoba s burnoutom često se, primjerice, i dalje raduje slobodnim danima ili hobijima, dok osoba s depresijom teže pronalazi zadovoljstvo i u aktivnostima izvan posla. Kada su prisutni simptomi poput trajno sniženog raspoloženja, gubitka interesa za gotovo sve aktivnosti ili misli o besmislenosti, važno je potražiti procjenu stručnjaka kako bi se razlučilo o čemu je zapravo riječ.

Činjenice!

Slijede podaci koji pokazuju koliko je burnout rasprostranjena pojava:

• Prema istraživanju Gallupa, čak 76% zaposlenika navodi da barem povremeno na poslu doživljava burnout, a njih 28% osjeća se „sagorjelo“ vrlo često ili gotovo stalno.
• Zaposlenici koji često doživljavaju burnout dvostruko su skloniji aktivnom traženju novog posla te su znatno skloniji uzimanju bolovanja.
• Rizik od burnouta osobito je visok u zanimanjima koja uključuju stalan kontakt s ljudima i visoku emocionalnu uključenost – zdravstvo, obrazovanje, socijalna skrb, hitne službe.
• Istraživanja upućuju na to da burnout nije isključivo pitanje osobne otpornosti pojedinca, već prije svega odraz uvjeta i organizacije rada.

Nije stvar (samo) u vama

Jedan od najvažnijih nalaza istraživanja o burnoutu jest da se radi prvenstveno o organizacijskom, a ne isključivo osobnom problemu. Iako osobne karakteristike poput perfekcionizma ili teškoća s postavljanjem granica mogu povećati ranjivost, burnout se najučinkovitije sprječava i liječi promjenama u samom radnom okruženju, a ne isključivo radom na sebi. To ne znači da pojedinac ne može ništa poduzeti – naprotiv – no važno je osloboditi se osjećaja krivnje kao da je iscrpljenost isključivo znak osobne slabosti.

Mali zadatak za vas

Ako sumnjate da ste na putu prema sagorijevanju ili se već u njemu nalazite, zapitajte se:

• Osjećam li se iscrpljeno čak i nakon odmora ili vikenda?
• Primjećujem li kod sebe cinizam ili distanciranost prema poslu koji mi je nekad bio važan?
• Imam li dojam da moj trud više ništa ne mijenja, bez obzira koliko se trudim?
• U kojem od šest područja (opterećenje, kontrola, priznanje, odnosi, pravednost, vrijednosti) osjećam najveći nesklad na svom radnom mjestu?

Odgovori na ova pitanja mogu vam pomoći da prepoznate ne samo postoji li burnout, već i gdje točno leži izvor problema – što je prvi korak prema promjeni.

Kada potražiti pomoć

Ako iscrpljenost traje dulje vrijeme, utječe na vaše svakodnevno funkcioniranje, spavanje, odnose ili tjelesno zdravlje, ili ako primjećujete da se uz iscrpljenost javljaju i simptomi anksioznosti ili depresije, korisno je obratiti se psihoterapeutu. Stručna podrška može pomoći ne samo u prepoznavanju izvora preopterećenosti, već i u pronalaženju konkretnih koraka za oporavak i, gdje je to moguće, u promjeni uvjeta koji su do burnouta doveli.

Izvori

• World Health Organization (2019). Burn-out an “occupational phenomenon”: International Classification of Diseases – ICD-11.
• Maslach, C. i Leiter, M. P. (2016). Understanding the burnout experience: recent research and its implications for psychiatry. World Psychiatry.
• Maslach, C., Jackson, S. E. i Leiter, M. P. – Maslach Burnout Inventory (MBI), Mind Garden.
• Gallup (2023). State of the Global Workplace Report.